Montáž ISO-BLOCO One, multifunkčnej pásky 3 v 1

Montáž ISO-BLOCO One, multifunkčnej pásky 3 v 1

Tenisice kombija

„Avantura“ je počela u 6.10 ujutro. Dok smo mi ostali spavali, dragi Čimbur nas je brzo i sigurno dovezao na odredište, u Osijek. Nije bilo puno vremena do početka mečeva, i nije bilo otvorenih pekara u blizini, doručkovali smo u Mc Donaldsu (nemojte se ljutiti Renata, samo smo pojeli tost i kavu :) ). 

Bilo je tri ekipe, Osijek 1, Osijek 2 i Medvedgrad. Ovog puta nije bilo pojačanja kod njih tako da smo naše mečeve glatko dobivali. Katarina i Josip su igrali singlove, a Čimbur, Fićo i ja mixeve i parove. Vrlo brzo smo odigrali sve što smo trebali, na kraju je bilo napeto kad su Osjećani igrali za 2. I 3. Mjesto. Kasnije smo Katarina i ja pričale s curama koje su nam rekle da se badmintonom bave rekreacijski te da ih je bio strah igrati protiv nas. Cure su jako simpatične i jako mlade,14,15,16 godina (opet sam se osjećala kao baka Staša :) ). Dodatni motiv našeg odlaska u Osijek svakako je bio i pun kombi brižno sakupljenih „sitnica“ za naše drage poplavljene Slavonce. O količini sakupljenog govorila je i slika našeg pretrpanog kombija. Nije bilo moguće ne primijetiti zadovoljstvo i zahvalu naših dragih domaćina, osjećali smo se ponosno i zadovoljno.

Ovaj lijepi dan završili smo finim ručkom i naravno sladoledom. :)

Pusa svima do sljedeće avanture :)

Kety, Fićo, Josip, Čimbur i Stale

Antea nam je pokazala nevjerojatnu brzinu na terenu i odlične udarce-što na treningu očito skriva. Iako većinu poena nije odigrala baš najpametnije što je mogla, čega je i sama svjesna, odlično se borila te uz Čimburove pobjedničke savjete došla do finala. Andrej je lijepo i pametno odigrao i pobijedio prvi meč  singla, baš kao i miks s Irom, iako miks nije završio pobjedom. Ira kao da se u prvom setu singla malo zagrijavala, a onda nam je u drugom pokazala setu da može ona i bolje te nakon dobre igre na knap ipak izgubila. Vjerujem i nadam se da su svi zaključili da treba još puno trenirati i vježbati servis. :)

Što se tiče starijih u miksu smo imali tri podjednaka para: Doko-Ivona, Borna-Dora, Lucija-Galjer. Na kraju su u napetom finalu pobjedu odnijeli Lucija i Galjer.

U ženski parovima, uz malo poteškoća, Dora i Ivona su uzele očekivano prvo mjesto.

U napetom polufinalu ženskog singla Dora i Lucija u odigrale odličan meč. U drugom polufinalu Ivona je uz dosta poteškoća uspjela svladati Elu Trstenjak iz Bk Međimurje. U klupskom finalu Dora odnosi pobjedu i uzima naslov.

Muški singl nam je donio puno zanimljivih mečeva. Doko je u prvom kolu igrao protiv Jagara. Početak prvog i drugog seta kreće dobro ali uz dosta neforsiranih grešaka nažalost gubi meč.

Dino je igrao protiv Cvijanovića(Bk Međimurje). Drugi set igra odlično ali uz par grešaka pred kraj, ne uspijeva uzeti set. Igrao je pametno, slušao savjete i vidi se napredak.

Belas je odigrao odličan meč protiv Torbarine i plasirao se u polufinale gdje se našao sa Bornom koji nakon 3 seta odnosi pobjedu. Borna je meč prije igrao protiv Cvijanovića, gdje prvi set igra odlično. Drugi  dosta griješi, ali uspješno završava meč. U finalu se našao sa Galjerom. Oba seta su bila naknap. U ključnim trenutcima Borna je previše komplicirao i previše se živcirao što ga je koštalo pobjede. Čestitke obojici koji su odigrali odličan meč s obzirom na sva događanja prije toga meča.

U muškim parovima u polufinalu su igrali Doko/Borna – Belas/Galjer. Nakon tri seta pobjedu odnosi par Doko/Borna i plasira se u finale gdje igraju protiv para Kraljić/Jagar. Nakon gubitka prvog seta dečki uspijevaju u produžetku drugog seta preokrenuti meč i odličnom igrom u

Source: http://elektronickeknjige.com/knjiga/nuhanovic-gordan/posljednji-dani-panka/poglavlje-10/



Watch video:

Montáž ISO-BLOCO One, multifunkčnej pásky 3 v 1

кеды vans
Posljednji dani panka | Gordan Nuhanović10.

Saslušavanje Paleke bilo je mučan posao koji je Crkotina u cijelosti preuzeo na sebe. Najprije ga je pred fajront priveo u skladište i ondje, u izolaciji, započeo obradu. Moj zadatak sastojao se u osiguravanju terena oko kafića, a Umorno Oko držao je odstupnicu kroz stražnje dvorište. Mario je pak ostao u kafiću, Crkotini pri ruci. Vjerojatno sam satima kružio sablasnim rajonom između Baljutakija i Genscherove. Noćna vedrina snizila je temperaturu ispod ništice i već nakon dva ili tri kruga silazio bih u Kiflu, gdje je na šanku bila boca Jim Beama koju nam je Mario velikodušno stavio na raspolaganje.

U praskozorje Crkotina se napokon pojavio u kafiću. Njegovo ispupčeno čelo zadovoljno se zarilo pod halogenskom svjetiljkom iznad šanka.

– Sve je priznao – objelodanio je i glavom pokazao prema skladištu: – Čak i to da se spremao podmetnuti plastični eksploziv u kafić, zamisli – obraćao se Mariju koji je, izbočene čeljusti, odmahivao glavom u nevjerici. Crkotina je zatim nagnuo iz boce i obrisao usta vanjskim dlanom. Nije mi se svidio iskričav sjaj u očima istražitelja, a osobito ne način na koji se požalio na svoj uništeni pulover, kočopereći se mrljama krvi po rukavima.

Pohitao sam u skladište i među razbacanim gajbama pronašao Paleku. Ležao je na starom gunju, zabačene glave, naizgled bez svijesti. Sprave za istragu – bokser i mjerač za žestoka pića – spokojno su počivali na radnom stolu. Prišao sam i prislonio dlan na srce, ali miris svježe krvi odjednom mi je potaknuo stravičnu mučninu. Uspio sam, međutim, iskašljati tek slabašan mlaz žućkaste tekućine.

– Mamina maza ne podnosi krv! – Čuo sam taj otrovni komentar. Bio je to Crkotina. Raskoračen iznad Paleke, promatrao me svojim užarenim zjenicama.

– Ajde, hvataj ga! Vani već grakću vrane. – Kud ćemo s njim? – jedva sam uspio oblikovati pitanje.

– Da se mene pita, ja bih znao kamo, ali ovako – u kombi pa pred njegovu zgradu, istovar. Neka se uvuče ženi u krevet kako zna i može! – Prolio je ostatke mineralne vode po Palekinu licu. Ovaj se trgnuo – kao iz lošeg sna – i automatski zauzeo položaj fetusa. Počeo je nešto mrmljati kroz gvalje krvi u ustima. Prignuo sam se i osluhnuo.

– Paleka, jel ti dobro?

– Na tržištu… se pojavio… treći…

– Miro, o čemu to pričaš?

– Treći… proizvođač lokota… na tržištu se… pojavio… treći… proizvođač… – Bilo je jasno da bunca, no dok je otvarao usta, usporedo s njima zijevala je i razrezotina ispod njegova oka. Lice mu je bilo poput reljefnog prikaza gorske Hrvatske u ranu jesen, ali na mene je najjači dojam ostavila gornja usnica koja je mlohavo vibrirala iznad cvokotavog zubala.

– Šta si mu to uradio, kasapine? – nisam se mogao suzdržati da ne priupitam Crkotinu koji je već primao Paleku za tenisice.

– Ništa mu nije, žilav je to momak.

Staroga frenda pažljivo sam objema rukama uhvatio pod pazuha, iznenadivši se zapravo koliko je lagan. Pa ipak, dok smo ga iznosili, njegova mi je glava nekako dospjela između bedara i morao sam se dobrano raskoračiti kako bih je oslobodio iz svog međunožja. U taj zao čas Paleka je otvorio oči i pogledi su nam se susreli. Iznenada sam osjetio kako me preplavljuje val srama i kukavički skrenuo pogled u stranu.

Izišli smo u stražnje dvorište. Na istoku već je tinjala hladna svjetlost, a još sanjivi avlijaneri tek su pročišćavali svoja grla. U parkiranom kombiju Umorni je, međutim, bio u dubokom snu. Crkotina mu je zarežao na uho i Umorni se, preplašen, počeo opravdavati kako je mislio samo malo „zaklati sovu”. Uto je stigao i Mario i pomogao nam smjestiti Paleku na sjedalo.

– Vjeruj, nije bilo druge – priopćio mi je Mario dok je obilazio kombi. Pošto je sjeo za volan, nekoliko trenutaka držao je vrata kombija otvorena i pogledavao na prozore okolnih kuća.

– Morao sam odnekud početi – naposljetku je zaključio i zalupio vratima. Te Mariove riječi odnekud kao da su mi bile poznate, ali bučan dizelski motor odvratio me od pokušaja da mu kažem u lice sve ono što mi je te noći ležalo na srcu.

< prethodna | Sadržaj | sljedeća >

Source: http://www.bkmedvedgrad.hr/1037/